evo...mi samo htjele javit da smo žive i zdrave....čak Ovo je samo zato da se ne zabrinete da nam se nije što dogodilo....pa eto ne bojte se-još uvijek dišemo=) Mislile smo nas dvije prošli tjedan (ili možda pretprošli....?) napisati nešto, imale smo čak i ideju ali smo zaboravile...a šta ćeš-život je takav=) Ma....javit ćemo se mi još....ubrzo?....a do tada pozdrav i živili
Evo i nas......napokon.....ni same nismo svjesne koliko je vremena prošlo od našeg zadnjeg posta! ah.....a šta ćeš....život je takav....jednostavno nismo imale vremena baš za pisanje....a sad da nabrajamo što se sve dogodilo nebi do sutra.....Uglavnom sad su praznici pa evo malo ćemo nešto napisat......hm.....Bio je to dan poslije dočeka tj. prvi dan nove godine!(inače na dočeku nam je bilo predobro....i bile smo sasvim.... ''normalne''...) Bilo nam je jako dosadno pa smo se sastale kod jedne i naravno- jele.....Onda smo odlučile otići malo prošetati da potrošimo sve te kalorije. sve je počelo od Lisa.....došle smo na most i nismo znale gdje ćemo sad.....i sjetile se nečega što smo još ljetos htjele....šetat onim dijelom grada kojim nikad prije nismo....Uglavnom s mosta smo se uspeli na Puringaj i preko Puringaja došle čak do Vagana (inače bio je mrak i bilo nam je malo strašno tamo kraj onog polja....uh) Ljudi moji nije to tako lako preći.....u daljini su se vidjela svjetla Trna i nakon nekog vremena - tu smo.....i polako smo stigle opet na most i onda pravac Lise.....Bilo je lijepo.....smijale smo se....glupirale ko i inače.....ma.....Toliko toga nam se događa da ne možemo sve ni zapamtiti a nemamo vremena za zapisati.....Mi bi rado sve podijelile s vama ali to je nemoguće.....žao nam je, ali mi jednostavno uživamo u svakom trenutku prijateljstva pa evo....ovo je sve što vam možemo ''dati''....Toliko od nas.....zasad....ma čut ćemo se.....živili nam vi.....veeeeeeeeeeliko pozdrav od nas tri......uvijek i zauvijek=)
Dok je cijela nacija gledala utakmicu neke tri lude cure sjedile su, slušale Balaševića, jele kavu i pile kutiju keksa hahahahaha
Da, moramo napomeniti da je jedna od njih bila ''normalna''!! Ali ono sasvim ''normalna''!
Sve je počelo ovako : Došle nas 2- normalna i nenormalna (pa vi kontajte koja je koja) na molitvenu i odmah iznenađenje- došla naša ošišana iz škole!!!!
Bilo nam je fino, razmišljali smo o našem Kralju, čak je i ošišana svoje rekla- napokon!=)
Vraćale se one kući, polako i tada je puklo! Gledale su u nebo i eto.... hvala Bogu nije bilo žive duše na cesti- svi gledali utakmicu.... I taman se mislile rastat kad ošišana reče: ''Ajmo u mene, moji nisu kući''. I tako one svratile u nje! Onda je ona ''normalna'' postala još ''normalnija'', ''nenormalna'' navila Balaševića, a ošišana napravila gorki capuccino i iznila kutiju keksa- nisu dogo trajali!=) Ova ''normalna'' će u noći petak na subotu biti budna- ima želju proživit noć-čistit će kuću, jest....i jest!
Ošišanoj je jabuka veća od glave-kolko god se to nemoguće činilo, a ova ''nenormalna''....ah, ona je priča za sebe-medena pčelica! Zanila se....s olovkom i papirom.
I tako su pogledale na sat i..... ajme majko!
Aj ž
Laku noć dame i gospodo.
Eto i ova predstava je završena, bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se sresti u nekom drugom gradu na nekoj drugoj predstvavi.
Laku noć prijatelji!!!
Petak je večer. Maloprije sam došla iz škole, gdje je strašno dosadno.
Sjedim sama u sobi i slušam neku bijesnu glazbu na radiu. Inače oko ovog doba zazvonio bi telefon i odmah bi znala da je jedna od vas.
Razgovor bi nekada znao potrajati-ma kad možemo pričati do besvijesti...
Ali danas telefon šuti...Moje najdraže su otišle na neki seminar, a ja sam ostala sama u Š.B.
Baš bezze...zapravo cijela ekipa je otišla i tek se vraćaju u nedjelju....
Ah tko će to dočekat.....!!! Ali nadam se da ću uspijeti preživjeti jer sutra ih možda i posjetim....Moje raspoloženje i nije baš nešto jer mi jakoooo nedostajete!....Nemam koga gnjavit...
Ja vas puno volim i kad vas dugo ne vidim poludiim i samo bih plakala....
Inače petkom imam priliku da vas nakon dugug tjedna napokon vidim na frami, ali večeras nema ni frame
Tako da sam se ja uvukla u svoju pidžamu i pišem ovo...skupila sam se fino u svoj krevet i mislim na vas-kako vas samo VOLIM...vi niste ni svjesni...
Nemate pojma kako mi nekad bude tako teško, kad me stisnu silne brige u školi, a vas mi nema....onda se rasplačem....
Hm...tješe oni mene, al' ja sam navikla na jednu posebnu utjehu-onu vašu-kada me jedna zagrli, a druga češki po kosi....pa ja sam vaša maza, koja ne može bez vas,ali....Mi smo strong enough.....
I dok smo zajedno sve možemo izdržati.....ništa nas ne može razdvojiti.....
Volim vas....i hvala vam što ste uz mene.....
P.S-Ovo je napisala jedna od nas točno prije dva tjedna....dok su druge dvije bile na seminaru...ali tek smo sad uspjele stavit....
Ovo smo nas dvi pisale na satu zem.:
Prof. pita, a mi...šaramo, smijemo se i nasmijavamo one koji odgovaraju! Bilo bi ludo da to vidite, trebale smo snimit!
Fali nam ona naša "produhovljena" ... Uz školu i učenje ne viđamo se često. Ona je stalno II.smjena, a još kad ima praksu - katastrofa! Zbog toga nismo odavno ni pisale...nažalost. Ali dok mi nismo pisale dogodilo nam se lijepih stvari!
Prije tjedan dana (u ned.) obnovile smo naša obećanja na godinu dana! Zajedno smo obećale Gospodinu da ćemo živjeti Njegovo Evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži, te da ćemo širiti radost i slijediti stope sv. Franje! Bile smo (i ostale) jaaakooo radosne!!!
Onda se dugo nismo vidile ...
Pa smo se u pet. na susretu izgrlile!!!!
U sub. smo išle na košarkašku utakmicu - kao u dobra stara vremena! Ajme što smo se nasmijele... Samo...možda bi se trebale zabrinit, jer...svaki put kad nas 3 dođemo, oni - izgube ?! No, dobro...nije to valjda do nas!
Onda smo otišle na sendviĆ ... Nismo dugo bile same...pratili su nas duhovi! hahaha šalimo se mi, nisu to bili duhovi! To su bili naši T.. i M.... ! Oni su stvarno bili s nama! By the way - vi ste počeli "foru" s duhovima, mi smo samo nastavile, tek toliko da se zna! Ugl. bilo nam je lijepo!
Jučer smo posjetile Duvno, naravno prije puta smo svratile u "produhovljene" na kolače! Baš su bili dobri!!!
U Duvnu smo uživali u zimskim radostima...SNIJEG JE PADAO!!! Malo smo se smrzle, ali ... baš nas briga, bilo nam je ZAKON!!! Cijela Filmska je išla! Ašjoooj... - to je samo za njih! Kad ćemo gledat Ledeno doba? - nismo odavno ...
Lijepo nam je! Stvarno je, ali ... Uvijek ima ali! Ne viđamo se često! Nedostaje nam naša "produhovljena". Pretpostavljamo da je njoj još i gore! Ona nam je dole sama...Ali dušo naša draga, samo da znaš da si ti svaku sekundu s nama - u našim srcima i mislima! Volimo te puno, ništa se ti ne brini!!! Jedva čekamo kad će doć nekakvi praznici, pa ćemo više bit zajedno!
P.S. - Nas dvi smo danas išle na trn PJEŠKE, zamisli PJEŠKE! Mislile smo se uslikat kod table da imamo dokaz,ali smo se kasno sjetile ... Ko kad smo obe pametne!
Neki ljudi
dođu u naš
život i odu
neprimijećeni...
Neki se
malo zadrže,
i odu svojim putem...
Samo s nekima
se sprijateljimo.
S onima koji žele
ući u naš život
i mi želimo
ući u njihov ...
...i jer se znamo i želimo
upoznati, činiti dobro
i uzajamno se poštivati...
...ostavljamo lijepe
tragove u srcima.
Jučer je prošlo. Sutra je misterij. Danas je život.
Neka te tvoj anđeo čuva.
Neka bude uz tebe.
On je za tebe.
On je tvoj prijatelj.
U četvrtak večer poslije devetnice sv. Franji imali smo klanjanje , bilo je jako lijepo- iako dosta kratko. Čitavo vrijeme smo razmišljale o našem prijateljstvu kako smo zahvalne Bogu što nam je dao jedna drugu… suze su išle same od sebe neke od sreće a neke…ne znamo…kad malo razmislimo toliko smo toga prošle zajedno, toliko suza zajedno prolile, tolike radosti dijelile, shvatile smo da smo nitko i ništa jedna bez druge…bez obzira na ove silne godine koliko smo zajedno mislimo da smo tek sada shvatile značenje našeg prijateljstva koliko moramo biti zahvalne na ovome jer rijetko se nađu pravi prijatelji kao što smo mi…. Uglavnom da se vratimo četvrtak večer… sve je počelo od jedne suze koja je potekla niz lice i za sobom povukla more ostalih… najgore je kad počnemo tješiti jedna drugu onda se sjetimo svega i govorimo jedna drugoj da nas nikakva rijeka ne može razdvojiti i briznemo u plač…ne znam možda sad razmišljamo malo zrelije ili drukčije gledamo na neke stvari ali smo shvatile da smo povezanije nego ikada i da je naše prijateljstvo jače nego ikad prije…od sveg srca smo zahvalne Bogu na ovome i znamo da ćemo se svim silama boriti da nas nitko i ništa ne razdvoji... BOŽE HVALA TI!!!!!!!!!!!!!
Prije nešto više od 16 ljeta, u jednom malom gradiću rodila se poslijednja od 3 prijateljice...
Tada su još bile male bebe. Najstarija je imala skoro godinu dana i već se pravila važna - ona čak zna trčati bez mamine pomoći i riješila se pelena! Druga je polako sustizala prvu, a treća je za njima puzala. Već se na njihovim licima vidilo da će biti nešto posebno! Malo su se svađale, pa su čupale kosu jedna drugoj, lomile zube...ali nekako su se uvijek pomirile! Zagrlile bi se i bila je dovoljna samo jedna igra u pjesku da opet sve bude ok!
Zajedno su rasle, pravile se da su face! Dok su na njivam pravile logor zamišljale su da su one glavni junaci popularnih romana...Malo po malo došlo je vrijeme kada je trebalo poći u školu! Toliko su bile važne jedna drugoj da su morale ići zajedno! Nije im bilo važno što će jedna poći malo, puno kasno, a druga malo, puno rano - važno je bilo da su zajedno! Prolazeći gradom izgledale su si odraslo, ali i dalje su morale slušati savjete svojih mama: "Pazite preko ceste, nemojte se gurati po trotovaru!" Dobro, s vremena na vrijeme znale su se malo gonjati, ali mame to nisu nikad saznale! Kad su se vraćale iz škole gonjale su se ulicama grada, igrale pastira (i ovaca), pa se opet svađale, pa se mirile, pa se svađale, pa se opet naravno pomirile! Kada su prešle u 5.raz. Smatrale su se odraslima! Halloooo, pa prešle su u veliku školu! Zatim su počele svoju karijeru košarkašica - naravno zajedno! Bijeli šampioni su pobjeđivali sve žive! Dobro, priznajemo znale smo podmićivati navijače da ponekada prospu klikere po terenu, ali....to je dio biznisa!
Zatim su uslijedile prve ljubavi...pa naravno i prve veće svađe. Godinu dana su se razdvojile, ali su shvatile da ništa nije važno kao njihovo prijateljstvo! Nikada neće prežaliti što su tu godinu izgubile...
I nakon što su zajedno bile od vrtića, preko male i velike osnovne škole došlo je vrijeme rastanka... ... svega će bit al prijatelja neće, svega će bit al neće biti sreće, kad se prijatelji rastaju ... Jedna je nastavila srednjoškolsko obrazovanje u susjednom gradu, a dvije su ostale...
Mislite da je tu kraj?
Ma ne...s njima nikada nije dosta iznenađenja...One su se i dalje nastavile družiti, čak su sada još i povezanije nego prije...Već treću godinu idu u različitu školu i svakog dana su sve nerazdvojnije! Ovo poslijednje ljeto bilo im je nezaboravno! Doživjele su toliko toga... noćno kupanje, kašnjenje na autobus pri povratku s mora ... toliko stvari koje će im uvijek biti u sjećanju! Imaju i svoje prijatelje iz filmske koje puno vole! Moraju i njih spomenuti jer i oni su postali velik i važan dio njihova života - ipak su s njima išli na aqua/viadukt, s njima je jedna pala u kanal...
Ovo ljeto bilo je posebno. Iduće će ipak provesti u pripremama za fax...Ali jedno su odlučile :"Nikada se neće razdvojiti!" Sada kada su srednjoškolke više se ne smatraju odraslima - sada su najveća djeca na svijetu! Samo što su sada djeca koja se spremaju za polaganje vozačkih i prijmnih ispita! Ovo je jedna od onih priča koje još nemaju svoj kraj!
Život je nepredvidiv i tko zna što nas još sve očekuje, ali važno nam je da znamo da imamo jedna drugu i da nećemo dopustiti da nas išta razdvoji!
Nastavit će se ...
Jao...
Ovo je naš prvi post!!!
Bile smo pune ideja, ali su te ideje nekim čudom izlapile...pitam se kako?
Palo nam je na pamet (čak!) da kreiramo naš zajednički blog. Mislim to je logično jer ipak se znamo nekih sitnih 16-17 godinica...Ne znamo još šta ćemo stavljati na naš blog, možda tekstove pjesama, možda neke naše priče, možda neke lude događaje (ali neće svi stat) i tako .... S vremenom ćete sve shvatiti, nemojte nam ništa zamjeriti.
Dosta za sad!
Aje ž!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv